subota, 16. svibnja 2009.

ŠPILJA IZNAD KOPREN DOLA





Poviše Kopren Dola, od mjesta gdje stari brdski put od Perletinih kuća izlazi na put koji s Misline vodi na Vidonje, ide se oko 200 metara prema podnožju brdašca, zvanog Kuk i dolazi do jame sa malim otvorom. Otvor ima promjer oko 2 metra i vidi se dno špilje, koje je prekriveno naslagama nabačenog kamenja. Gledajući s otvora, reklo bi se,da je to samo jama, koja ima oko 7 metara dubine bez ikakvih podzemnih proširenja tek nakon spustanja unutra vidi se da je to jedna prekrasna i velika špilja. Špilja se od ulaza prema kraju lagano spusta. Njezina visina nigdje nije manja od 5 metara, a na nekim mjestima iznosi i deset, pa i više metara. I širina špilje dosta je velika. Špilja ima oblik slova"T". Najšira je na samom završetku, gdje se proširuje u dva, gotovo jednaka kraka. širina špilje u krakovima iznosi 45 metara zračne linije. a od otvora do završetka špilje ima dužinu 75 netara zračne linije.

subota, 9. svibnja 2009.

 
Posted by Picasa

petak, 8. svibnja 2009.

žudije župe vidonje




ŽUDIJE I PUČKO PJEVANJE ŽUPE VIDONJE

Žudije" ili čuvare Božijega groba u Vidonjama počinju djelovati 1952. god. za vrijeme don Špirka Vukovića, a zajedno sa žudijama uvodi i procesiju Velikog petka sa Šimunom koji nosi križ. Isprva su bila samo petorica žudija (stražara) tj. dvije smjene po dva stražara i jedan vođa.

Krajem pedesetih župna crkva na Vidonjama proširena a zajedno s njom i broj žudija. Uvedene su dvije smjene po četri stražara i jedan vođa. Taj broj se zadržao sve do sredine sedamdesetih godina, kada se i taj broj povećao na današnji broj.

Danas u župi Vidonje ima 13 žudija, tri smjene po 4 stražara i jedan vođa. Ceremonija žudija traje samo dva dana, na Veliki petak i Veliku subotu, kada na "Slavi" padaju. Na veliki petak je velika procesija kroz selo gdje uz žudije Šimun nosi križ, prikazujući kako je Gospodin nosio križ na Kalvariju.

U Vidonjama se sve do danas sačuvalo pučko crkveno pjevanje, osobito u pjevanju pučke mise. Nastalo je na temelju crkvenog koralnog pjevanja, mada je taj koralni predložak tijekom vremena izgubio svoju orginalnost jer je narod dodavao svoj pučki melos. Poslije drugog svijetskog rata pokušalo sevidonjsku pučku misu zamijeniti nekom "modernijom" misom. Staroj misi osobito je zaprijetila opasnost poslije nabave harmonija 1955. godine. U to vrijeme u mnogim se župama pjeva misa Oswalda Joosa, pa tako i u Vidonjama koju puk nije nikada masovno prihvatio. Poslije nekoliko godina od nje se posve odustalo tako da je spašena stara pučka misa koja se pjeva i dan danas.

Osobito se sačuvalo pjevanje Muke na Cvijetnicu i Veliki petak, te za to pjevanje možemo reći da obiluje svojevrsnim melizmom koji je karakterističan ne samo za Vidonje već i za cijelo neretvansko područje.